Jekovačka tabija bila je prvi objekt izgrađen u sklopu projekta započetog 1729. godine – govori Mufid Garibija, arhitekta i dobar poznavalac historije grada.

Za potrebe zidanja angažirao je petoricu dubrovačkih lagumdžija (minera) i petoricu čerahora (tvrđavskih zidara). Po završetku gradnje, tabija je dobila ime po Ahmed-paši, a tek ju je poslije narod prozvao i Žuta tabija zbog oksida u krečnjaku koji joj daju žućkastu boju.

Privremeno stali

Dimenzije tabije, čija je visina bila do osam metara, bile su skromne. Napravljena je kao nepravilni sedmougaonik s dodatnom izduženom osmom stranom, gdje je i ulaz. Građena je od kamena krečnjaka s okolnih kamenoloma. Vezivno sredstvo bila je smjesa vode, kreča, soli i jaja.

- S tim materijalima pravljene su i zidine, kao i ostale tri tabije i kapije. S gradnjom se privremeno stalo, jer je Ahmed-paša promoviran u beglerbega Rumelije. Gradnja je nastavljena dolaskom Ali-paše Hećimovića na čelo Bosanskog ejaleta - pojašnjava Garibija.

Početkom 19. stoljeća cijeli lokalitet prozvan je Jekovac, a po tome je i tabija dobila ime Jekovačka.

Dupla vrata od kovanog željeza

Na pristupnim stepenicama nalaze se dvije staze namijenjene za topove. Na samoj tabiji napravljen je manji objekt, koji je služio kao sklonište za vojnike i kao baruthana, skladište za topovsku municiju. Utvrda je imala dupla vrata. Vrata na obje kapije bila su od kovanog željeza.

Izvor: Avaz