| |
Mijenja se i moda u načinu života i oblačenju, tako da pojedini stari zanati gotovo nestaju. Postepeno nestaju sabljari, tufekdžije, zatim bičakčije. Zbog
pojave fabričkih tkanina nestaju tkači, ćebedžije, kečedžije, kazazi, potpuno nestaju ćurčije, po kojima je Sarajevo bilo nadaleko poznato. Kao sjećanje
na ove zanate ostali su još samo nazivi ulica u kojima su se nalazili.S druge strane, mnogi zanati se prilagođavaju vremenu, modernizuju se i tako opstaju
. Pojavljuju se i novi zanati, kao što je moderni cipelarski zanat, krojački zanat, zatim kovinsko-tokarski, elektro-instalaterski, mehaničari raznih struka.
Austro-Ugarska vlast se ipak pobrinula da očuva neka stara umijeća. 1892. godine Zemaljska vlada je osnovala nekoliko radionica za stare zanate i to:
tkaonicu ćilima, radionicu za umjetničke zanate i tkaonicu veza i vezionicu. Osim ovih radionica, Zemaljska vlada je i drugim zanatima pokušala pomoći
otvaranjem stručnih škola i kurseva. Nepisani esnafski propisi se sve manje primjenjuju, tako da su se esnafske organizacije u ovom periodu same
ugasile. Daljim razvojem industrije i tržišta, modernizacijom tokom 20. st. pojedini zanati potpuno nestaju, a oni koji su opstali, morali su svoj način rada
prilagoditi vremenu i zahtijevima tržišta. Moramo priznati da na našoj Baščaršiji postoji znatan broj starih zanatlija koji su, uprkos svim nedaćama, uspjeli
zadržati tradicionalni izgled i ponudu. Manji broj je onih koji su zadržali samo naziv i izlog zanata, a bave se nečim sasvim drugim. Ove pojave ne
smijemo osuđivati, jer zanatlije žive od svog dućana i oni ne mogu prodavati kazaske širite i dugmad, firale, setilje i sl. kad ih više niko ne kupuje.
Najbrojniji su ipak oni koji su se, pod okriljem svog zanata, prilagodili vremenu. |
|