BOSNO MOJA, LIJEPA Ll Sl ... Sarajevska Basčaršija
Sve je više turista po bosanskohercegovačkim gradovima, obali, rijekama, planinama i jezerima. Turistički uposlenici kazuju kako su brojke mnogo veće nego lanjske godine. To je lijepa vijest. Nije lijepa, kad se zna da su usporedni periodi malo "nakošeni". Zašto: Zato što se kao baza uzima neka 96. godina, koja nije mogla, iz razumljivih (sam svršetak rata i agresije na RBiH) razloga donijeti ikakve rezultate. I kad od te godine računas svaku sljedeću gdje procenti rastu vrtoglavom brzinom, onda usporedbe ništa ne kazuju. To jest kazuju: kako je broj turista iz zlatnih (predratnih) godina još daleko za stizanje.
No, u svakom slučaju, mnogi strani turoperateri, turistički novinari i avanturisti sve vise preporučuju BiH kao "sljedeću izazovnu avanturu".
DOBRO, MOZE BOLJE
Kao i prije, top-destinacije u nas su Sarajevo, Mostar, Međugorje, Neum ... Svi oni su zabilježili dobre rezultate u dosadašnjem trajanju turističke sezone. No ne treba kriti kako je naša turistička ponuda još vrlo siromašna i reklo bi se klasična: krevet, hotel (privatni smještaj), razgledanje grada igotovo. Nema kompleksnijeg osmišljavanja ponude, a da bi do nje došlo, trebala bi država drugačije se odnositi (i organizirati) prema ovoj grani koja, bez sumnje, ima perspektivu. Dalje, poštivati postoječe zakonske odredbe, alii stvarati nove u korist turističkih firmi i organizacija.
Riješiti jednom status turističkih zajednica kao promicatelja turizma u nas, jer ovo što sada rade, daleko je od toga. Potrebno je daleko više ulaganja u infrastrukturu (kad će već autoput maknuti se s tridesetak kilometara?), posebno onu čisto turističku, koja ce biti u funkciji sve probirljivijeg stranoga
gosta (a i domad svasta isću). Učešće na turističkim sajmovima trebalo bi organizirati tako da se što više bude prisutno u regionu, te nekoliko značajnih
manifestacija u svijetu. Kadrovska politika u današnjem turizmu je otprilike ona koja u ovu oblast šalje one mlade koji ne mogu nigdje drugdje naći posla! A postoje i škole i fakulteti za educiranje turističko-ugostiteljskog kadra. Uzimanje tuđih, dobrih iskustavaje potez koji štedi novce, a garantira napredak, pod uvjetom da to rade stručni ljudi. Ekologija je sve značajniji segment u turističkoj, svjetskoj ponudi. Naša zemlja tu nije napravila mnogo, pogotovo imajući na umu nađe potencijale (planine, sela, nacionalni parkovi. očuvane i čiste rijeke i jezera, banje ... ). Uz dodatna ulaganja, ovdje bi se moralo zaštititi ono sto je prirodno blago, poput Prokoškog jezera na Vranici, Hutovog blata, Dive Grabovice, Ošanića ...
IZAZOV U KAZANDŽILUKU
Helem, turistička priča u nas poprilično je zahtjevna. I u njoj učestvuje više strana, koje se i ne trse previse napraviti bolje rezultate. Jer s prirodnim datostima imamo pretpostavke o milionskim brojkama stranih turista. Sarno onaj drugi faktor zvani društveni trebao bi brže krenuti
naprijed. Da ima ideja, malih stvari koje u turizmu znače puno, pokazuje i nedavni primjer jedne grupe finskih turista koji su boravili u glavnom gradu naše zemlje. Mađarskoj agenciji licencirani turistički vodić Jadranka Suster je predlozila jedan mali workshop iliti radionicu.
Mađarski vodic Gabor Laszlo je prihvatio i - našli su se u radnji Habibe Resko u srcu čarsije. Finci se i u svojoj zemlji bave rukotvorinama kao hobijem pa su rado prihvatili. Po drvenim kašikama pisali su i crtali metodom "spaljivanja", Habiba im je pokazala kako se
to radi. Mađarska agencija preko koje su došli im kupila to sto su obradili, a onda su sami obrađivali i kupovali i druge drvene suvenire. Ovo je, inače, radnja koja se bavi proizvodnjom drvenih predmeta za kućanstvo - oklagija, sinija, sepeta, kolijevki itd. Nova radionica dešava se u radnji kazandzije Ismeta Huseinovića, poznatog kolekcionara starih razglednica, koje su inače izašle u knjizi koja je teška 6 kg! I ovdje su Finci uradili sebi suvenir od bakra po uputama
vlasnika radnje, to im je također platila mađarska agencija, tj. vodić Laszlo, koji je prihvatio moj prijedlog o posjeti ovim dvjema radionicama. U kazandžijskoj radnji su kupovali sebi i jednostavni alat za rad i druge suvenire. Gazda Ismet kaze da je to "prva škola" ovog zanata za strance. I da su talentirani,
začudio se kako dobro crtaju motive koje su obrađivali na bakarnim pločicama, priča vodička Suster. Bilo je i ranije nekih razgovora s kazandžijama o održavanju
slične radionice, ali nisu bili raspoloženi za tako nešto. Međutim, Ismet je prihvatio. Prethodno je jednom održao sličnu radionicu - s djecom sa posebnim potrebama ... I tako, finski turisti su bili zadovoljni, pa čak i oduševljeni, spomenute gazde su stekli nove znance i zaradili neku marku, a imidž Baščaršije i Bosne uopće sada će se drugadje predstavljati u Finskoj. Ovi su opet obečali doći, a i kazivati drugima kako im je lijepo bilo ...
Izvor tekst i slike: Nedjelja - Ramo KOLAR
