Ne zna se tačno kada su se počele izrađivati
četke u pravom smislu te riječi, ali je poznato
dasu još u drevnoj Kini, još prije 6000 godina,
izrađivane četkice od dlaka crnog zeca, zelene
lasice i bijelog jarca, a korištene su u kaligrafiji.
3000 p.n.e, Egipćani su koristili četkice za
pisanje hijeroglifa na papirusu (pravljene su od
trske koja je omekšana). Istovremeno su
pravljene i četkice koje su se koristile prilikom
šminkanja. U starom Rimu su za raščešljavanje
kose korišteni češljevi (pecten), a koristili su ih
podjednako i muškarci i žene.Nije sigurno da li
su se koristile i četke, iako bi mnogi držači,
koje obično smatramo dijelom ogledala, mogli
biti njihovi dijelovi.
Jedno je sigurno da su se u doba Rimljana izrađivale krijeste za centurione i to sličnom metodom izrade današnjih četki od konjske dlake. Četkarski zanat na ovim prostorima ima, može se reći, višestoljetnu tradiciju i nekad je ovaj, sada već neobičan zanat, brojao veliki broj zanatlija. U Cazinu postoji zadruga četkara, ali niko se tamo više tim zanatom ne bavi. Četkarski zanat i sam način izrade nije se u biti promjenio. Četke se i danas izrađuju ručno, visoke kvalitete i raznih namjena: za kućanstvo, četke za mašine, pekarske, dimnjačarske, pčelarske, četke za molovanje, farbanje i sl. Od materijala se koriste: konjska dlaka, goveđi rep, dlake od svinje, jazavca, kune, najlon, konac, željezo i drvo.
