Baščaršija je nastala 1462. godine kad je Isa-beg Ishaković sagradio han i brojne dućane. Većina stanovnika je živjela kod Careve džamije, koja je bila s druge strane Miljacke, pa je Isa-beg izgradio i most koji će povezati ovo naselje s ekonomskim centrom grada. 16.stoljeće je bilo najbolji period u povijesti Baščaršije. Kako se veliki broj zanatlija udruživao u cehove, tako se i sama Čaršija dijelila na ulice u kojima su preovladavale srodne zanatlijske radnje. Ulice su po tome dobile imena kao: Sarači, Kovači, Kazandžiluk... U to doba je, prema nekim procjenama, bilo oko 12000 dućana. Sljedeće stoljeće moglo je biti pogubno za ovaj najstariji dio Sarajeva. Godine 1640. Sarajevo doživljava veliki zemljotres, a 1644. i 1656. godine ga pogađaju i požari. Pola stoljeća kasnije, 1697. godine, Eugen Savojski pali i pustoši cijeli grad tako da ostaje samo nekolicina netaknutih zgrada.Godine 1660. Sarajevo je bilo prava metropola i drugi najvažniji grad u Osmanskom Carstvu. Imao je preko 80000 stanovnika, dok su Zagreb i Beograd, i nakon dva stoljeća, imali tek oko 15000.Međutim, niz nesretnih događaja bio je uzrok zaustavljanju razvojaSarajeva, pa tako i Baščaršije. Dolaskom Austro-Ugarske na ovo područje pojavila se i potreba stranih arhitekata da od Sarajeva naprave evropski grad.To im je pošlo za rukom nakon velikog požara koji je uništio sve, osim ovog dijela Čaršije koji i danas postoji. Tako na kraju ulice Ferhadija nastaje i granica između starog i "modernog" dijela grada.
