Znaš li, dragi, kad se zagledasmo,

jedno drugom vjeru zadavasmo.

Tvrđa bješe vjera od kamena,

danas nam je mekša od pamuka,

jer si, dragi, vjerom prevrnuo,

bolesnog te prevrtala majka!

Svud ti majka lijeka tražila,

i od mene i od moje majke.

Ja imala, ja ti ga ne dala,

već ti dala od čeg’ boli glava:

čubre trave i koprive šare.